Istraživanja tržišta
18.11.2014.

Koliko dugujem za potvrdu o dugovanju?

Istraživanja organizacija za zaštitu potrošača pokazuju da se u odnosu na prošlu godinu povećao broj pritužbi potrošača na „skrivene” troškove banaka koje, koliko god se trudili da ih izbegnu, u nekom trenutku građani ipak plate. Iako je uglavnom reč o izdacima o kojima banke kroz ugovore ili prilikom otvaranja računa na vreme obaveste klijente, to su stavke koje uvek, zbog cene, izazovu negodovanje. Jedna od takvih usluga jeste izdavanje raznih potvrda na zahtev klijenata koje se naplaćuju po tarifnicima banke, a nisu zanemarljiv izdatak. Istraživanje „Potrošača” je pokazalo da banke imaju pravo da naplaćuju ove usluge, ali da bi građani na vreme i uvek trebalo da se informišu unapred o tome koliki je to izdatak i pod kojim uslovima se naplaćuje. Pitali smo banke koliko, na primer, košta izdavanje potvrde na zahtev klijenta o stanju duga po kreditima ili karticama na određeni dan.
 
U Narodnoj banci Srbije kažu da ukoliko se ova potvrde izdaje na zahtev korisnika finansijske usluge, a mimo utvrđenih slučajeva kada se to vrši bez naknade na osnovu odredbe ugovora, odnosno odredbe Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga, banka može da naplati naknadu za izdavanje potvrde o stanju duga na određeni dan u skladu sa tarifom naknada.
 
– Predlažemo da se korisnici finansijskih usluga pre zaključivanja ugovora sa bankom upoznaju i sa visinom naknada koje banke naplaćuju za izdavanje potvrde o visini duga na određeni dan, a koju korisnici obično traže kada žele da refinansiraju obaveze uzimanjem kredita kod druge banke. Takođe, ako korisnici finansijskih usluga smatraju da banka nije imala osnova da im naplati izdavanje potvrde, predlažemo im da upute pisani prigovor banci, a nakon toga, ukoliko ne budu zadovoljni odgovorom ili im ne bude ponuđeno zadovoljavajuće rešenje spornog odnosa, to jest ukoliko im banka ne odgovori na prigovor u roku od 30 dana, imaju mogućnost da o tome obaveste Narodnu banku Srbije – kažu u NBS.
 
U Komercijalnoj banci kažu da ovakva potvrda kod njih košta 300 dinara, ali se naplaćuje samo u slučaju potvrde koja se izdaje za potrebe refinansiranja kredita i kreditnih kartica u drugim bankama. 
 
– Prilikom odobravanja kredita za refinansiranje plasmana u našoj banci, od klijenta se ne naplaćuje ova naknada, kao ni potvrde koje se izdaju kao dokaz o izvršenoj likvidaciji – kažu u Komercijalnoj banci.
 
U Unikredit banci napominju da njihovi klijenti imaju mogućnost dobijanja potvrde o svim dugovanjima i ona se naplaćuje 250 dinara, koliko je i pojedinačna, pa savetuju da se građani opredele za ovu prvu, jer im to znatno smanjuje troškove. 
 
– Našim tarifnikom je definisano da se izdavanje potvrda o stanju duga i ugašenom računu, kartici ili kreditu ne naplaćuje, dok izdavanje ostalih potvrda na zahtev klijenta košta 400 dinara. Klijenti često traže potvrdu radi izdavanja viza koje im traže ambasade i u kojima traže da navedemo koje račune klijent ima u banci, sa kojim saldom, od kada je klijent banke i sl. i takve potvrde se takođe naplaćuju – kažu u Rajfajzen banci.
 
U skladu sa Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga, Sosijete ženeral banka, saopštavaju, dva puta godišnje besplatno informiše svakog klijenta o stanju duga – slanjem obaveštenja i za kredite i za kreditne kartice. Kada banka to izdaje na zahtev, klijenta usluga košta 450 dinara po potvrdi.
 
 – Naša banka dva puta godišnje izdaje potvrde o stanju duga na način ugovoren sa klijentom, i to je besplatno, dok cena potvrde o ostatku duga koja se klijentima izdaja na lični zahtev van datuma kada ima pravo na besplatno obaveštenje košta 1.000 dinara. Iznos svih dugovanja može biti izdat na jednoj potvrdi – kažu u Erste banci.
 
U Udruženju „Efektiva” kažu da je njihov utisak da banke sve više naplaćuju prateće usluge i zbog toga što broj novih klijenata opada, kao i broj novih izdatih kredita i ostalih bankarskih proizvoda, pa na ovaj način pokušavaju da nadoknade izgubljeni prihod.
 
– Naplaćuju izdavanje potvrda u skladu sa cenovnikom za tu vrstu usluge, što vidimo da je prilično raznoliko kada je reč o cenama. Ipak, smatramo da bi i taj deo morao biti regulisan zakonskim aktom, kao što je to na primer izdavanje plana otplate, koji je po Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga obavezao banke da o tome obaveste klijenta najmanje jednom godišnje, odnosno svaki put kada dođe do promene kamatne stope – kaže Dejan Gavrilović iz „Efektive“. On napominje da bi na sličan način trebalo regulisati i izdavanje potvrda o stanju duga.
 
Ima logike,kaže, da banke naplaćuju izdavanje tih potvrda, jer slučnu dokumentaciju naplaćuje i državna administracija, pa su se banke na to ugledale. Ipak, cena te usluge bi morala biti niža, tj u ceni stvarnog troška, a ne takva da banke na njoj zarađuju. Naplata za izdavanje potvrda naročito je nepotrebna u slučaju kada korisnik zatvara račun, tj. isplaćuje kredit u celosti. Tada banka naplaćuje proviziju za prevremenu otplatu, pod izgovorom naplate troškova zatvaranja kredita, pa je jasno da tu nema mesta i dvostrukoj naplati iste stvari, objašnjava naš sagovornik.  
 
U „Efektivi“ savetuju da se pre korišćenja bilo koje usluge, građani prvo raspitaju o cenama i svakako probaju da pregovaraju bolje uslove, što je takođe moguće. Ipak, kada neko koristi dugoročni kredit, on je vezan za tu banku i samo u njoj može uzeti potvrdu o stanju duga, pa je to kao trošak neizbežno. Pre podizanja kredita nema svrhe raspitivati se pošto banke cenu te usluge mogu „menjati u hodu”. 
 
Izvor: Politika